Članak preuzet s: adiva.hr
Šećerna bolest potvrđuje se testiranjem krvi i mokraće ispitanika nakon čega se razvija prilagođen plan liječenja
OGTT (engl. oral glucose tolerance test, hrv. test oralnog opterećenja glukozom) je test koji se radi s ciljem postavljanja dijagnoze dijabetesa. On pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu. Trajanje testa je dva sata i potrebno je cijelo vrijeme biti u laboratoriju.
Osnovni pojmovi koje o dijabetesu trebamo znati
Testiranje započinje tako da se krv i mokraća od ispitanika uzmu prije početka testa. Potom ispitanik polako, u malim gutljajima pije točno određenu količinu glukoze otopljene u vodi te se ponavljaju mjerenja razine glukoze u krvi i mokraći u određenim vremenskim razmacima:
- Kod trudnica – glukoza u krvi na početku, nakon 60 min i nakon 120 min. Mokraća samo na početku.
- Kod ostalih – glukoza u krvi na početku i nakon 120 min. Mokraća samo na početku.
Ujutro, na dan izvođenja testa, potrebno je doći na tašte te se suzdržati od pušenja. Tijekom izvođenja testa zabranjeni su fizička aktivnost, konzumacija hrane, pića i pušenje. Potrebno je mirno sjediti u čekaonici i paziti na točno vrijeme javljanja u laboratorij.
Nakon trećeg uzimanja krvi (120 minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.
Kako se dijabetes liječi
Dijabetes je kronična bolest koju treba držati pod strogom kontrolom kako bi oboljela osoba održala kvalitetu života i nesmetano obavljala sve svoje željene aktivnosti. Ako osoba odgovorno pristupi bolesti, igra s djetetom, putovanja, hobiji i druženja ostat će sastavni dijelovi njegovog ili njezinog života.
Osobe koje boluju od dijabetesa imaju značajno viši rizik od pojave moždanog udara, sljepoće, srčanog udara, zatajenja bubrega i amputacije stopala/noge. Dobrom kontrolom bolesti moguće je spriječiti pojavu komplikacija bolesti ili odgoditi njihov početak.
Važnost pravilne prehrane
Za pravilnu prehranu bolesnika potreban je detaljan razgovor s liječnikom dijabetologom i nutricionistom kako bi pacijent mogao što jednostavnije primijeniti novi način prehrane u svom svakodnevnom životu.
Okvirna preporuka je da osobe s dijabetesom prehranom unose oko 50% ugljikohidrata, oko 30% masti i oko 20% bjelančevina. No, postojeći dokazi nastavljaju dokazivati da ne postoji idealan postotak kalorija iz ugljikohidrata, proteina i masti u prehrani za sve osobe s dijabetesom.
Osobito je važno za svakog bolesnika individualno složiti za njega odgovarajuću raspodjelu makronutrijenata (ugljikohidrata, proteina i masti) na temelju procjene njegovih trenutnih prehrambenih navika, preferencija i metaboličkih ciljeva. Dodatno je potrebno obratiti pažnju i na obrazac prehrane te pažljivo isplanirati obroke.
Zlatna pravila prehrane za dijabetičare
Bolesnik s dijabetesom bi se trebao pridržavati sljedećeg:
- jesti češće i manje
- izbjegavati namirnice koje sadrže dodane šećere (glukozu i saharozu)
- kuhati na pari ili u vodi i minimizirati pečenje
- konzumirati puno zelenog povrća i cjelovitih žitarica
- konzumirati voće (uključuje naranče, dinje, bobice, jabuke)
- iz prehrane izbaciti brzu hranu, gazirana pića te nezdrave grickalice
- izbaciti alkohol
- piti puno vode.
Pravilnom prehranom ne regulira se samo glukoza u krvi, već i koncentracija masnoća u krvi, kao i krvni tlak.
Održavanje šećera u granicama tjelesnom aktivnošću
Tjelesna aktivnost sastavni je dio kontrole šećerne bolesti jer ima važnu ulogu u održavanju koncentracije glukoze u krvi u očekivanim granicama te može smanjiti rizik od pojave komplikacija.
Kojom će se tjelesnom aktivnošću baviti, ovisi uvelike o dobi bolesnika, (prekomjernoj) tjelesnoj težini te stanju bolesti. Iz tog razloga prvi je korak posavjetovati se sa svojim liječnikom koji će, temeljem zdravstvenog stanja i kondicije, najbolje savjetovati bolesnika o vrsti i načinu vježbanja.
Što svakako morate učiniti prije vježbe
Važno je naglasiti da neodgovarajuća tjelesna aktivnost, osobito ako nije praćena odgovarajućom prehranom i uzimanjem terapije, nosi opasnost od pojave preniske vrijednosti glukoze u krvi (hipoglikemija) koja je podjednako opasna kao i hiperglikemija. Stoga je poželjno mjeriti vrijednosti glukoze u krvi prije i poslije tjelesne aktivnosti te prilagoditi prehranu.
Prije početka tjelesne aktivnosti potrebno je dobro se zagrijati, a nakon vježbanja se istegnuti i dobro pregledati stopala postoje li oštećenja; bolesnici s dijabetesom su podložniji infekcijama i svako oštećenje je potrebno čim prije sanirati.
Samokontrola glukoze u krvi
Samokontrola označava redovito provođenje mjerenja glukoze u krvi pomoću aparatića koji se zove glukometar. Samokontrola omogućava bolesniku uvid u kretanje njegovih vrijednosti glukoze u krvi, odnosno praćenje kontrole bolesti.
Danas se smatra nužnim mjeriti razinu glukoze u krvi, a najmanje dva puta dnevno. Mjerenja se u početku mogu raditi češće (pred doručak, dva sata poslije doručka, pred ručak, dva sata poslije ručka, pred večeru, dva sata poslije večere, pred spavanje, i u 3 sata ujutro), kako bi se tijekom nekoliko dana oblikovao profil kretanja vrijednosti glukoze u krvi.
Kako se šećerna bolest liječi
Ovisno o kojem se obliku šećerne bolesti radi te o drugim parametrima pojedinog bolesnika, liječnik dijabetolog savjetuje promjenu načina života te propisuje određenu terapiju kojih se oboje treba pridržavati kako bi se omogućila dobra kontrola bolesti te čim dulji i kvalitetniji život bez komplikacija.
Ako bolesnik ima šećernu bolest tip 2 liječenje se provodi oralnim antidijabeticima (lijekovi koji se uzimaju na usta, npr. tablete), inzulinom ili njihovom kombinacijom.
Bolesnici koji imaju šećernu bolest tipa 1 liječe se poglavito inzulinom, dok je kod trudnica s gestacijskim dijabetesom inzulin preferirana opcija. Postoji nekoliko vrsta inzulina:
- Inzulini kratkog djelovanja (počinju djelovati brzo, ali djeluju kratko)
- Inzulini dugog djelovanja (počinju djelovati kasnije, no djeluju dugotrajno – 16 do 24 sata)
- Predmješani inzulini (kombinacija su inzulina kratkog i dugog djelovanja).
Cilj uzimanja inzulina nije izlječenje šećerne bolesti već postizanje dobre regulacije šećerne bolesti i sprječavanje nastanka komplikacija.